POLAZAK
Petak, 23. kolovoza (1991. godine, op. admin), krećemo put Pakraca. Već na izlazu iz Bjelovara, surova stvarnost. Barikade na cesti prema Daruvaru. U Velikim Zdencima detaljna kontrola svih vozila pa tako i našeg uz upozorenje da baš nije sigurno ići prema Pakracu. Nastavljamo put nakon kraćeg zadržavanja. Što smo bliže Daruvaru promet je sve rjeđi tako da srećemo tek pokoje vozilo. U Daruvaru rijetki prolaznici i ponovo barikade. Na onoj posljednjoj, na izlazu iz Daruvara gardisti nam kažu da dalje cestom prema Pakracu idemo na vlastitu odgovornost. I još dodaju, ako na cesti vidite naoružane civile, nemojte nastavljati put. Nismo međutim vidjeli nikoga, cesta je potpuno pusta, nema ni ljudi u dvorištima ni na njivama, sve djeluje strašno pusto. U Doljanima istaknuta jugoslavenska zastava, a malo dalje hrvatska. U selu Kip prolazimo kraj dobro čuvanog vojnog skladišta, a onda dolazi najopasniji dio puta. Prolazimo kroz Badljevinu i Omanovac. U žbunju uz cestu primjećujemo neko kretanje. Nas nitko ne zaustavlja. Ukazuju se i prve kuće Pakraca. Svuda vlada neka sablasna tišina i mir. Ponovo prepreke na cesti. Pokazujemo novinarske iskaznice. Upućuju nas u Policijsku stanicu u centru Pakraca.
BRANITELJI
Prvi utisak je jednostavno neopisiv riječima. Pakrac djeluje kao mrtav grad, tek oko Policijske stanice uočava se život. Pripadnici jedinice za posebne namjene koriste kratki predah prije odlaska na nove zadatke. Svud uokolo vidimo posljedice napada terorista. Policijska stanica meta je napada još od 19. kolovoza. Tada je napad neprekidno trajao od pet sati ujutro do kasnih popodnevnih sati… Vode nas kod gospodina Mirka Kirina, koordinatora akcije obrane Pakraca. Od njega saznajemo kronologiju ratnih dana. Pakrac je neprekidno izložen napadima terorista s okolnih brda i snajperskoj vatri iz obližnjeg sela Kusonje. Saznajemo da je tog jutra (petak) napadnut minobacačima i Drvni kombinat "Papuk', gdje je izbio veliki požar koji su vatrogasci uspjeli tek lokalizirati, ali ne i ugasiti. Jer snajperisti stalno gađaju s okolnih uzvišenja. Dobivamo dozvolu da obiđemo grad i slikamo razaranja.
ŽIVOT SE ODVIJA NEGDJE DRUGDJE
Pješice obilazimo Pakrac. Razaranja na svakom koraku. Zgrada Skupštine općine Pakrac u strašnom stanju. lako su stakla na izlozima mnogih prodavaonica razbijena nitko ne dira robu u njima. Na ulici napokon srećemo i dvije žene sa djecom i saznajemo da u gradu ne postoji nikakva civilna vlast, svi su se jednostavno razbježali. Grad nije imao vode, opskrba je loša, nedostaje mlijeka, a što je najgore - ljudima nedostaje prava informacija o onome što se događa. Sve ovo kasnije nam je potvrdio i gospodin Kirin. Idemo i do Medicinskog centra jer smo saznali da je nestao njegov ravnatelj, doktor Vladimir Solar, a također i ravnatelj bolnice Lipik, doktor Ivan Šreter. Pretpostavlja se da su ih oteli odmetnici koji imaju veći broj ranjenih. U Medicinskom centru krajnje neljubazno nas dočekuju i jedva od jednog liječnika uspijevamo saznati da za sada nemaju ranjenike iz borbi proteklih dana, ali da su u potpunosti spremni za njihov prihvat. Vraćamo se prema centru grada. Usput srećemo pseto koje je očito izgubilo vlasnika i sada bespomoćno luta u potrazi za hranom.. I to je rat.
DRVNI KOMBINAT "PAPUK"
Iz razloga sigurnosti ne slikamo branitelje Pakraca, one koji odlučno kažu da ni po koju cijenu neće odstupiti. Prema dogovoru, vraćamo se u Policijsku stanicu. Dobit ćemo pratnju za odlazak do Drvnog kombinata "Papuk" jer u toj zoni odmetnici koriste snajpere. Polazimo. Prije toga opraštamo se od domaćina jer nakon obilaska Drvnog kombinata "Papuk", mi nastavljamo put prema Bjelovaru, a branitelji ostaju i dalje na svojim položajima. Usput saznajemo da smo prvi novinari koji imaju prilike vidjeti posljedice napada na 'Papuk".
Naši pratioci kontroliraju teren i stalno nas upozoravaju na oprez. Zgarište još dimi, lakirnica i pogon finalne obrade potpuno su uništeni požarom. Područje kontroliraju naše snage, ali postoji opasnost od snajperista. Zbog naše sigurnosti savjetuju nam da ne idemo dalje. Još nekoliko snimaka, obostrane želje da mir zavlada na ovim prostorima i polazimo. Naši pratioci na neki novi zadatak, a mi u pravcu Bjelovara… do nekog novog ratišta.
Slušam poslije u informativnim emisijama da je tog dopodneva vladalo neko čudno zatišje u Pakracu i okolici, a i narednog dana. Napadi su učestali ponovo u nedjelju jer za njih nema pravila, dolaze i danju i noću. Ali, naši branioci su spremni da obrane Pakrac i izvrše postavljeni zadatak. To su i do sada dokazali i sasvim je sigurno da zaslužuju čestitke za svoju hrabrost.
Tekst: Gordana Sever, fotografije: Senka Budimir
