U Požegi završeno suđenje četvorici optuženih za ratni zločin počinjen u Kusonjama 1991. godine.
AKTUALNOSTI, Bjelovarac, 7. svibnja 1998.
Prvooptuženi Luka Krajnović osuđen na 15 godina zatvora, drugooptuženi Veljko Svakidan također na 15 godina zatvora, trećeoptuženi Gojko Damjanović na 10 i četvrtooptuženi Željko Ljubičić na 10 godina zatvora.
U ponedjeljak je u Požegi pred Vijećem Županijskog suda, kojem je predsjedao sudac Predrag Dragičević, nastavljeno suđenje četvorici optuženih za ratni zločin počinjen 8. i 9. rujna 1991. godine u selu Kusonje pokraj Pakraca. Naime, 8. i 9. rujna 1991. godine pripadnici paravojnih srpskih postrojbi izveli su terorističku akciju u Kusonjama nadomak Pakraca u kojoj je na mučki način, bez milosti, ubijeno 20 pripadnika Hrvatske vojske i policije. Za taj ratni zločin optuženi su Luka Krajnović (47) iz Kusonja, Veljko Svakidan (43) iz Šibovca kraj Daruvara, Gojko Damjanović (45) iz Kusonja i Željko Ljubičić (45) iz Dubrave pokraj Bosanske Gradiške. Njih optužnica tereti za zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva. Optužnica ih također tereti da su sudjelovali u zarobljavanju i smaknuću 20 pripadnika Hrvatske vojske i policije u jednoj kući u Kusonjama. Protivno svim odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, oni su okružene hrvatske policajce napali iz svih vrsta oružja. Do ranih jutarnjih sati 9. rujna ubili su 13 opkoljenih policajaca. Sedmoro policajaca, koji su još bili živi, uzdignutih ruku su izašli iz kuće u kojoj su bili opkoljeni i predali se. Pripadnici srpskih paravojnih formacija vezali su ih nakon toga žicom i tupim predmetima tukli po glavi i tijelu od čega su zadobili smrtonosne ozljede. Iza toga su tijela svih dvadeset mučki ubijenih hrvatskih policajaca bagerom zakopana u zajedničku grobnicu uz cestu kod sela Brusnika.
Osim zločina u Kusonjama za koji su optužena sva četvorica, dio optužnice posebno tereti Veljka Svakidana koji je kao operativac sudjelovao u mučenju i psihičkom zlostavljanju zatočenika te njihovom ubijanju u logoru Bučje. Tamo su zlostavljanju bili podvrgnuti zarobljeni civili, taoci i ratni zarobljenici od kojih su neki nakon zvjerskog mučenja ubijeni.
Nastavljajući dokazni postupak, predsjednik Sudskog vijeća Predrag Dragičević saslušao je svjedoke optužbe, preživjele pripadnike Zbora narodne garde i jednog civila iz sela Kusonja. Prema iskazu prvog svjedoka S. P. dan prije masakra jedna desetina upućena je prema Kusonjama da provjeri prometnicu Pakrac - Požega i nakon provjere sigurno se vratila u Pakrac. To se, nažalost, nije dogodilo i idućeg dana kada je ophodnja zajedno s priručnim oklopnim vozilom upala u zasjedu u selu Kusonje. Svjedok S.P. kazao je dalje da su im oni krenuli u pomoć. Već na ulazu u Kusonje vidjeli su uništeno vozilo i mrtva tijela svojih prijatelja. Nitko nije pucao na njih sve dok nisu ušli dublje u selo, a onda je zapucano sa svih strana i iz svih oružja. Pogođena su dva kombija kojima su došli do početka sela, atmosfera je bila stravična, bilo je puno poginulih i ranjenih. Dvojicu najtežih ranjenika svjedok S.P. uspio je staviti u džip i s njima se probiti do bolnice u Pakracu. Zajedno s liječničkom ekipom pokušao se je vratiti po druge ranjenike, ali nije u tome uspio jer se prići Kusonjama nije moglo. U očaju što ne može pomoći prijateljima u okruženju, iz Pakraca je telefonom uspostavio vezu sa zapovjednikom Garnizona JNA น Bjelovaru pukovnikom Milanom Kovačevićem od kojeg je zatražio da pomogne pri razmjeni i oslobađanju opkoljenih hrvatskih policajaca u Kusonjama. Uvjeti koje je ponudio Kovačević nisu bili prihvatljivi (on je tražio da se puste tenkovi iz Okučana u Pakrac), ali je nakon dodatnih pregovora kazao da ne može dati nikakve garancije za oslobađanje hrvatskih policajaca jer se s pobunjenim Srbima koji ih drže u okruženju jednostavno ne može razgovarati. U tom razgovoru su prema izjavi svjedoka S.P. spominjana i neka imena kao Svakidan, Dabić ili tako nekako, i još neka (za ovo prvo prezime je svjedok bio potpuno siguran jer je prema njegovoj izjavi vrlo neobično). Slična su bila svjedočenja i ostale trojice preživjelih pripadnika policije, svjedoka S.D., A.B. i S.Š.
Ponešto napeta situacija nastala je svjedočenjem svjedoka I. V. iz Pakraca koji je bio očevidac događaja 8. i 9. rujna 1991. godine u Kusonjama. On je te događaje promatrao iz svoje kuće koja se nalazi u neposrednoj blizini mjesta tragičnih događaja. Vidio je kako su se prvi dan pripadnici paravojnih srpskih formacija povukli u šumu kad je prolazila ophodnja hrvatske policije, a u noći su podigli bunker i postavili zasjedu. Promatrao je i pokušaje proboja hrvatskih policajaca koji nisu bili uspješni jer je neprijatelj bio i brojčano i oružjem daleko nadmoćniji. Pripadnici srpskih paravojnih formacija pozvali su hrvatske policajce na predaju uz obećanje da će ih razmijeniti, da bi ih nakon toga mučki ubili. Rekao je da se je kasnije neki Rajko Komlenac hvalio da je pobio policajce. Optežene nije mogao prepoznati jer su "sada u civilu, a onda su bili u odorama JNA". Svjedok je u nekim trenucima djelovao i dosta uplašeno pa je zastupnik oštećenih ustvrdio da svjedok neće reći sve što je vidio jer se boji osvete. Njegove navode osporavala je i obrana optuženih koja je zatražila da se obavi rekonstrukcija događaja na terenu te da se saslušaju još neki svjedoci. Sudsko vijeće je nakon konzultacije odbilo zahtjeve obrane i zakazalo nastavak suđenja za utorak, 5. svibnja.
U nastavku suđenja završne riječi izrekli su zastupnici obrane i optužbe, a Sudsko je vijeće nakon jednoiposatne zatvorene sjednice objavilo i presudu. U svojoj završnoj riječi zastupnica optužbe, državna odvjetnica Božena Jurković istaknula je da iz svih dokaza proizlazi da je djelo koje se optuženima stavlja na teret zaista i počinjeno. Zastupnici optuženih, mr. Dragan Milačić, Mira Martić-Primorac i Hrvoje Mesing, u svojim su završnim riječima ustvrdili da optuženi nisu počinili djela koja im se stavljaju na teret. Nakon toga Sudsko vijeće se povuklo, a poslije vijećanja je objavljena presuda prema kojoj je prvooptuženi Luka Krajnović osuđen na 15 godina zatvora, drugooptuženi Veljko Svakidan također na 15 godina zatvora, trećeoptuženi Gojko Damjanović na 10 i četvrtooptuženi Željko Ljubičić na 10 godina zatvora. Presuda je nepravomoćna i obje strane imaju pravo žalbe. Kako smo saznali u kraćem telefonskom razgovoru s gospođom Verom Manjkas-Kovač, zastupnicom oštećenih, neposredno prije zaključenje lista, gotovo sigurno da će oni samo dati odgovor na žalbu optuženika. Konačnu odluku o tome donijet će nakon dobijanja službenog obrazloženja u utorak izrečene presude.