PISMO DJECE OCU
Doviđenja, jedini prijatelju!
Pitaju me za tebe, tata. Pitaju me da li znam nešto o tebi, da li si se javio i da li si još uvijek živ. Tata, ne znam što da im odgovorim, jer ni ja za tebe ništa ne znam, jer ljudi mi suviše dugo lažu. Govorili su mi da si živ i da nisi ušao u Kusonje, a svi smo dobro znali da si tamo. Bio je to vjerojatno neki predosjećaj. Tata, lagali su mi, lagali nam danima, a onda smo jednoga dana na televiziji čuli tvoje ime i da si u Kusonjama. Istinu smo saznali, saznali smo da si tamo, ali nismo saznali da li si još uvijek živ.
Tata, učio si i brata i mene da na svijetu postoje samo ljubav, radost, sreća, a da nikoga ne trebamo mrziti, da trebamo voljeti i što ljepše provesti svoje djetinjstvo i mladost. Uzeli su mi sve, uzeli su nam sreću, radost, skinuli osmijeh s lica, usadili olovo u dušu i mržnju u srcu. Kako sada da ne mrzimo rat? Kako da se sada veselimo kada su nam uzeli ono najmilije, kada su nam uzeli tebe? Ne osjećamo više ni dan ni noć oko sebe, jer noći nam ostaju neprospavane u iščekivanju novog dana, onoga što nosi sa sobom. Iščekujemo istinu o tebi, a nade, nažalost, postaju sve manje. Skinuli su nam, tata, osmijeh s lica i stavili tugu, bol i suze u očima. Bio si naš idol i slijedili smo tvojo ideale. Uzeli su nam idola, ali ideale nikada ne mogu. Slijedit ćemo to í boriti se za ono što si se i ti borio. Vjeruj mi, tata, dali bismo sve na svijetu samo da možemo tebe nazad vratiti.
Znaš, često puta se pitam da li ćemo se ikada više ponovo vidjeti, da li ćemo više ikada zajedno otići odigrati biljar, sjesti negdje i popiti piće i onako istinski, prijateljski popričati o svemu što nas muči. Nedostaješ nam mnogo, nedostaje nam tvoj smijeh, čak i tvoja vika kada smo brat ili ja nešto skrivili. Sve nam mogu uzet, tata, ali tvoj lik i tvoje mjesto u našim srcima nitko i nikada nam ne može uzeti i nikada te nitko ne može zamijeniti. Ti si čovjek s mnogo snage i nikada nisi znao za strah, suviše si hrabar i zato si otišao braniti našu domovinu. Ako ikada slučajno ovo pročitaš, znaj, tata, da te volimo i da te stalno očekujemo, a ako se više nikada ne sretnemo, neću ti reći zbogom. Srest ćemo se na još jednoj stazi ovog surovog života i zato ću ti reći doviđenja, tata, doviđenja, jedini naš prijatelju!
Tvoj Oliver i Nataša