Obitelji 20 heroja još traže istinu da im vrati mir

TUGA - Danas 20 godina od zločina u Kusonjama

VEČERNJI LIST, četvrtak, 8. rujna 2011.

Ni 20 godina od masakra u kojem je mučeno i ubijeno 20 članova A satnije 105. brigade HV-a Bjelovar ne znaju se počinitelji zločina

Na drugu obljetnicu masakra 8.9. 1993. četnici su minama ubili još dvoje ljudi

U spomen na neprežaljene heroje Domovinskog rata danas se u Kusonjama kod Pakraca obilježava obljetnica teškog zločina. Prije 20 godina Srbočetnici su u obruču uhvatili, mučili i mučki ubili 20 hrvatskih branitelja, pripadnika A satnije 105. brigade HV-a. Njih 18 bili su dragovoljci iz Bjelovara. Dvije godine kasnije na dan brutalnog masakra, 8. rujna 1993., dogodio se novi zločin. Skupina članova obitelji i prijatelja poginulih vitezova koja im je došla odati počast doživjela je krvavu "dobrodošlicu". Zločinci su im podmetnuli mine koje su ubile trojicu i ranile 12 sudionika. Prvi masakr ostat će upamćen i po šestomjesečnoj neizvjesnosti jer nitko nije znao kakva je sudbina zadesila branitelje. Bolna istina saznala se tek 29. siječnja 1992. kada su iz skrivanih grobnica otkopana izmasakrirana tijela.

Među članovima obitelji bol i tuga ne jenjavaju. Osim uspomena povezuje ih i osjećaj nepravde jer zločin nad njihovim najmilijim nije do kraja rasvijetljen. Sve dok se to ne dogodi u srca im teško može ući mir.

- Tuga i bol u našim srcima nikada neće prestati i sve dok budemo živi pitat ćemo se zašto su i kako ubijeni - ističe Zorica Posarić, majka poginulog Marija i predsjednica Udruge obitelji poginulih branitelja Domovinskog rata Kusonje 1991. 1993. Zadovoljni su, kaže, izgradnjom spomen parka, koji je trajna uspomena i sjećanje na žrtve, no ne mogu biti zadovoljni dok se ne otkrije cijela istina i svi zločinci ne dovedu pred lice pravde.

- To neće vratiti našu djecu, ali će pomoći da se barem malo vrati mir u naša srca - ističe Posarić. Hrvoje Grubeša (21), kobnog 8. rujna 1991. kada su mu ubili oca Petra imao je godinu i pol. Sjećanje na oca sačuvao je zahvaljujući majčinim pričama i fotografijama.

- Otac će mi nedostajati dok živim i tu se ništa ne da promijeniti. Volio bih da se rasvijetle svi detalji zločina, iako znam da se od toga sigurno ne bih osjećao ništa bolje jer ne bih osjećao zadovoljstvo. Otkrivanje istine i kažnjavanje zločina nije pitanje zadovoljstva, nego pravde i pravednosti - ističe Hrvoje. (dm/VLM)

Scroll to Top