ZLOČIN U KUSONJAMA | Obilježena 19. obljetnica stradanja bjelovarskih branitelja u Kusonjama
Objavljeno na dan 12. 09. 2010.
Ratna tragedija u Kusonjama ostat će zapamćena i po šest mjeseci roditeljske agonije i nade da su im sinovi ipak živi, premda se kasnije pokazalo kako je lažna nada ustupila mjesto okrutnoj stvarnosti
Ove je srijede u Kusonjama održan komemorativni skup sjećanja na krvavi 8. rujna 1991. godine. Time je istodobno obilježena devetnaesta godišnjica tragične pogibije 20 vitezova Domovinskog rata, mučki ubijenih u krvavom srbočetničkom obruču. Među njima je živote za Domovinu položilo i 18 bjelovarskih dragovoljaca, pripadnika „A-satnije".
U tamošnjem spomen parku, oko kapelice "Male Gospe" okupili su se svi oni, koji su se pokraj polaganja vijenaca i paljenja svijeća, željeli duboko nakloniti herojima, upisanima u spomenar žrtava jednog od najbrutalnijih zločina što su ih za Domovinskog rata po hrvatskim bojištima posijale srbočetničke postrojbe. Na skupu sjećanja, pokraj neutješnih roditelja našli su se i predstavnici državnog i vojnog vrha, braniteljskih udruga, čelnici prijateljskih gradova Bjelovara i Pakraca, te Bjelovarsko-bilogorske i Požeško-slavonske Županije. Svetu je misu pak, vodio bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak. Svi prigodni govori, bili su kao i do sada intonirani pozivom na čuvanje značaja povijesne niti koju nikada ne smije prekinuti zaborav, te da se krvavi 8. rujna 1991. kao i niska mnogih drugih crnih nadnevaka..
Šaptom pali za Domovinu
Koristeći svaku prigodu, isto to ponavlja i Zorica Posarić, majka poginulog Maria, danas s pozicije predsjednice Udruge obitelji poginulih branitelja Domovinskog rata 1991. u Kusonjama. I ona upozorava kako se zvjerski masakr njihovih sinova ne smije oteti zaboravu, te mora ostati trajno zapisan u sjećanje svih građana Hrvatske. To prije, što je riječ o prvoj oslobodilačkoj akciji na širem pakračkom području gdje su četničke paravojne postrojbe već sijale smrt, ali i jednom od najokrutnijih zločina u povijesti obrambenog rata.
Ratna tragedija u Kusonjama, ostat će zapamćena i po gotovo šestomjesečnoj agoniji obitelji koje su ne znajući za pravu istinu danima vjerovali kako će se njihovi sinovi, muževi i očevi, ipak vratiti živi. No i posljednji je tračak nade bio ugašen 29. siječnja 1992. godine, kada su napokon otkrivene i otkopane tajne i duboke grobnice sa pomno sakrivenim svirepo masakriranim tijelima žrtava. Neutješne obitelji i na stotine građana, od heroja Kusonja se oprostilo maglovite i hladne 5. veljače 1992. godine na gradskom groblju Borik, kada je s njihovim najbližima plakao cijeli Bjelovar.
Spomen-park čuva istinu
No ova tragedija, kao da nije bila dovoljna. Kusonje su 8. rujna 1993. godine odnijele još tri braniteljska života, kada su u pratnji obitelji 2 godine nakon pogibije došli u Kusonje zapaliti svijeće na mjestu zločina. Četnici su im podsjećamo, za "dobrodošlicu" podmetnuli mine, od čije je eksplozije teško ranjeno i 12 sudionika tog tužnog skupa.
Svjesni vlastite boli i gubitka, ali i moralne obaveze cijele hrvatske javnosti da se Kusonje otmu zaboravu, Udruga obitelji poginulih je uz materijalnu potporu Gradova Bjelovara i Pakraca, Bjelovarsko-bilogorske županije, te mnogih donatora, posljednjih sedamnaest godina posvetila izgradnji i uređenju spomen obilježja u Kusonjama. Pokraj kapelice, na tom je mjestu niknuo uređeni spomen park od gotovo tisuću četvornih metara. Ovo bi odredište trebalo prerasti u izletište i okupljalište mladih, kako ne bi živjelo samo na dane tužnih sjećanja.
Mirjana Rosić Zrinski
