MNOGOBROJNE BORBE PREKALJUJU HRVATSKE BORCE U BJELOVARSKOM KRAJU
Teško je bilo nagovoriti na razgovor Radomira Tasića, Bjelovarčanina i borca za hrvatsku stvar od glave do pete, koji je bio u mnogim bitkama na našoj regiji. Nerado priča o Kusonjama, Ivanovom Selu, Pakracu, Kukunjevcu, Dobrovcu, Klisi, Prekopakri, Zrinskoj, Pakračkom Antunovcu, marševima kroz šumu od 25 kilometara, borbama, kiši granata i metaka… Sve to iz njega morate izvlačiti.
Borim se za Boga Krišnu, demokraciju i Hrvatsku. Rat ćemo sigurno dobiti, treba samo čvrsto vjerovati… Što se tiče prizora zvjerstava nad civilnim stanovništvom na koje nailazimo na terenu, mislim da će četnike koji to rade dostići božja ruka i kazniti ih. Mislim da to nisu borci. Zato ih se i ne bojim. Da su hrabri, ne bi se iživljavali na nedužnim seljacima. Hrabri su samo dok misle da ih ima puno više od nas. Čim su snage podjednake, nestaje im hrabrosti. Najhrabriji su kad sa razdaljine od nekoliko kilometara bacaju mine na nenaoružano stanovništvo sela.
Sa Rackom - kako ga svi njegovi borci i prijatelji zovu - lakše je razgovarati o nečem drugom nego o ratu. Na terenu će hranu za svoje odjeljenje nabaviti čak i pužući pod kišom metaka i granata. Ekipa može pobijediti samo zajedničkim radom i povjerenjem.
S. Budimir