U POLICIJSKOJ UPRAVI BJELOVAR DOZNAJEMO TOČNE INFORMACIJE O TRAGIČNIM DOGAĐAJIMA U KUSONJAMA, GDJE SU POGINULI HRABRI BRANITELJI HRVATSKE
SVJEDOČANSTVA | Bjelovarski list, 20. veljače 1992.
Uviđajem i drugim sudskim i policijskim radnjama neosporno je utvrđeno da je dio grupe, koja je upala u zasjedu u Kusonjama, stradao direktno u borbi, od vatrenog oružja, bombi i granata. Drugi dio boraca je, kako se pretpostavlja, nakon što im je nestalo streljiva bio zarobljen i nakon zlostavljanja ubijen. Takvo ubijanje zarobljenika po svim normama Međunarodnog ratnog prava je ratni zločin
Teško je kazati kada će biti u potpunosti skinut veo s tragičnih događaja od 8. rujna 1991. godine u selu Kusonje kraj Pakraca. Bili su potrebni mjeseci upornog rada istražnih organa da se dođe do istina da 18 izuzetno hrabrih hrvatskih boraca nisu više medu živima, da su položili živote na oltar domovine i njena sloboda i da se konačno utvrdi mjesto gdje su ih njihovi krvnici pokopali. Gotovo pet mjeseci trajala je nada da su ipak živi. Njihova imena bila su na svim listama za razmjenu, tražilo ih se po zarobljeničkim logorima, preko međunarodnog Crvenog križa. Jer nada uvijek postoji. A onda nade više nije bilo. 28. siječnja počela je na predjelu Rakov potok na izlazu iz Kusonja, ekshumacija leševa. Kasnijom obradom neosporno je utvrđeno da pripadaju nestalim pripadnicima Hrvatske vojske i policije za kojima se tragalo.
Mnogo se već pisalo o tragediji u Kusonjama, a sigurno je da će se pisati još. Ovaj današnji članak pokušaj je da se mozaiku istina o Kusonjama doda još jedan kamenčić. Napravljen ja na temelju razgovora s ljudima koji su od početka bili uključeni u otkrivanju istine i onima koji su bili na licu mjesta.
Prema riječima Stjepana Kupsjaka, načelnika Operative, glavni zadatak radnika Policijske uprave Bjelovar bio je da pronađu mjesto gdje su pokopani hrabri bjelovarski borci i da kroz operativno-kriminalističku obradu utvrde kako su ti ljudi stradali. Ono što je bilo poznato je činjenica da su krenuli na zadatak čiji cilj je bio izviđanje četničkog uporišta i ulazak u Kusonje te ako je moguće njihovo djelomično zauzimanje. Ubrzo je, međutim, postalo jasno da je grupa najvjerojatnije upala u zasjedu i da su četničke snage izuzetno jake, a uz to, kako se kasnija saznalo, dobili su i pojačanje iz Novog Sada (Španovica). Svi pokušaji izvlačenja iz zasjedo ove grupe nisu, nažalost, dali zadovoljavajuće rezultate, a postojala je i stalna opasnost od jačih četničkih prodora i opkoljavanja dijela područja na kojem su se nalazili branitelji Pakraca. Zvukovi borbe iz Kusonja čuli su se još neko vrijeme, a onda su utihnuli, što je samo po sebi nametnulo zaključak o pogibiji, kako policajaca, tako i pripadnika hrvatske vojske.
Dakako, iz svega ovoga nametao se zaključak da su hrabri borci sahranjeni negdje u blizini, u Kusonjama ili u najbližoj okolici. Sam rad policije išao je za tim da se saznaju posljedice te borbe, koliko je naših boraca poginulo, koliko ih je eventualno proživjelo, koji su preživjeli, gdje se nalaze i u kakvom zdravstvenom stanju i, konačno, na koji način i s kim od odmetnika da se ostvari kontakt radi pronalaženja zarobljenih i poginulih Bjelovarčana.
Od tog časa svih 20 hrabrih boraca koji su krenuli u tu akciju vodilo se kao nestale osobe, jer ono što se znalo bile su samo pretpostavke i nagađanja. U svim kontaktima s odmetnicima koje je ostvarivala Policijska uprava Bjelovar, HV Operativna zona Bjelovar, kao i Komisija Sabora za ratne zarobljenike traženi su podaci o tim osobama i njihova razmjena. Za tu razmjenu s naše strane ponuđen je velik broj zarobljenih četnika, vojnika, oficira JA, rezervista te kriminalaca civila koji su počinili razna krivična djela protiv Republike Hrvatske.
Nažalost, ni u jednom kontaktu s predstavnicima odmetnika i bivše JA nisu dobivene nikakve korisne informacije o sudbini grupe nestale u Kusonjama, i to sve do sredine siječnja ove godine. Točnije, prve informacije dobivene su desetak dana prije nego je započela ekshumacija u Kusonjama.
U međuvremenu, policija je kroz operativno-kriminalističke obrade raznih zarobljenika i kriminalaca zarobljenih i uhićenih na području općina Pakrac i Daruvar došla do saznanja da su svi borci, i policajci i pripadnici Hrvatske vojske, upućeni 8. rujna 91. u Kusonje, poginuli. Ali informacije o načinu njihove pogibije bile su različite i kontradiktorne. Kroz sve ove obrade došlo se i do informacija o mogućim lokacijama mjesta gdje su sahranjeni. Nakon osvajanja Kusonja, odnosno komunikacije Pakrac - Kusonje - Bučje i dalje prema Požegi, rad na utvrđivanju mjesta sahrane je intenziviran. S vremenom je lokacija točno utvrđena.
Samo mjesto gdje su naši borci bili sahranjeni nalazilo se između linije rasporeda naših snaga i linije rasporeda srbočetničkih formacija na 'ničijoj zemlji. Stoga je bilo potrebno dobiti suglasnosti garancije srbočetničke vojske da se radovi na ekshumacji mogu sigurno obaviti. U realizaciji ovih pregovora valja istaći svesrdnu angažiranost predstavnika promatračke misijo Evropske zajednice i međunarodnog Crvenog križa. Cijeni se da je njihova angažiranost bila presudna da so od srbočetničke vojske dobije suglasnost i potrebne garancije i da se konačno i izvrši ekshumacija. Velik doprinos u pripremi iskopa, od samog pronalaska mjesta pa do samog iskapanja, dali su policajci PU Bjelovar, privremeno raspoređeni u Pakracu i sanitetska ekipa Vrhovnog stožera Republike Hrvatske.
Nakon ekshumacije tijela su prevezena u Zagreb na Odsjek sudske medicine patologije, gdje je izvršena identifikacija. Od dvadeset tijela identificirano je njih 19, a u jednom slučaju identifikacija nije izvršena. Uviđajem i drugim sudskim i policijskim radnjama neosporno je utvrđeno da je dio grupe koja je upala u zasjedu u Kusonjama, stradao direktno u borbi, od vatrenog oružja, raznih bombi i granata. Drugi dio boraca je, kako se pretpostavlja, nakon što im je nestalo streljiva, bio zarobljen i nakon zlostavljanja također ubijen. Na ovo upućuje i činjenica da su bili zavezani žicom, a i brojne ozljede po tijelima. Takvo ubijanje zarobljenika po svim normama Međunarodnog ratnog prava je ratni zločin. A ratni zločini nikad ne zastarijevaju i njegovi počinitelji dok su živi ne mogu izbjeći sudu pravde.
Kako bi se utvrdila i preostala istina te kako bi se otkrili i počinitelji ovog užasnog zločina, istražne i sve druge radnje nastavljaju se i dalje. Postoje indicije i osnovane sumnje za dio izvršitelja zločina u Kusonjama, koji su za sada nedostupni policiji, jer se nalaze na 'drugoj strani", ali još jedanput treba naglasiti da ovakvi zločini nikada ne zastarijevaju. U interesu istrage imena mogućih sudionika u zločinu u Kusonjama nisu dostupna javnosti. Onog časa kad istraga bude završena, imena zločinaca bit će i javno objelodanjena.
I što kazati nakon svega, i može li se razumski odgovoriti na sva ona pitanja koja se sama po sebi postavljaju? Kako je moguće da u nekim ljudima postoji toliko zla i toliko mržnje prema drugom čovjeku? Jesu li to stvarno ljudi ili imaju samo ljudsko obličje, a sjeme zla proklijalo je u tim njihovim ljušturama do neslućenih razmjera? Do točke kad normalni ljudi ostaju zgroženi i nijemi pred činjenicama koje su, nažalost, neprijeporne, pred svim onim zlom koje su takve spodobe u stanju smisliti i učiniti. Zaboravili su samo jedno, a to je da je ruka pravde možda spora, ali je ona i dostižna. Akteri ovog zločina sasvim će sigurno odgovarati za svoja zlodjela ako ne prije, a ono kad se završi ovaj strašni rat koji je već uzeo tisuće žrtava. U ime njih i zbog njih zločinci ne smiju proći nekažnjeno - u protivnom zlo će se ponoviti, opet će negdje proklijati njegovo sjeme. To je naš zajednički dug i prema herojima Kusonja i prema svima onima koji su položili svoje živote za slobodnu Hrvatsku.
G. Sever
U ovom cijelom poslu oko otkrivanja istine o Kusonjama svestrano su se angažirali i članovi promatračke misije Evropske zajednice koji su sve vrijeme bili prisutni i na samom mjestu ekshumacije. Nakon što je sve bilo gotovo, njihov šef, Portugalac Santos Antonio, zatražio je da mu se omogući da dobije kopiju kazete na kojoj se nalazi kompletan tok uviđaja, iskopa, te sve sudske i policijske radnje koje su tom prilikom rađene. Gospodin Santos Antonio želi sa sadržajem kazete upoznati svog ambasadora te Evropsku zajednicu čiji je predstavnik trenutno predsjedajući. Postoji također i realna šansa da kazeta bude poslana i u Ujedinjene narode!
JUNACI UVIJEK ŽIVE
Suze kanule nisu
Dok oči kopali su.
Jao MENI,
sinovi mili, što su VAM učinili.
Sa njihovih usana
Jauk nije pao.
Jer im je
BOG snage dao.
Išli su kroz dim i vatru
I pridružili se
Prvom palom bratu.
Skupa su sada svi
Zato ne tugujmo mi!
O mladosti u grobu,
Hrabrosti u bolu.
Budi okrepa nama
što živimo nakon olovnih dana.
Za sve dane i sne
Hvala vam.
Djevojke i majke mile,
Junaci uvijek žive!
ANĐA PAŠALIĆ
